Nekad je, ne tako davno, u Bambergu bilo legalno spaljivanje žena za koje su sumnjali da su vještice. I sad je moguće u noćnim satima vidjeti čovjeka s kapuljačom preko glave i fenjerom u jednoj, a štapom u drugoj ruci kako traži vještice uskim i mračnim uličicama što se od mostova uspinju prema katedrali. Za njim trčkaraju turisti željni neke dobre, strašne priče iz povijesti prekrasnoga grada.
Viđao sam i ranije putokaz za Bamberg vozeći njemačkim autocestama, no tek sam nedavno svratio tamo na toplu juhu od bundeve. Trebala mi je nakon duge vožnje iz Hannovera. Star sam, fali mi neko jelo “na žlicu” nakon tjedan dana sajamskih i poslovnih obroka na sjeveru Njemačke. U Bambergu, čini mi se, mjesto gdje se može pojesti nešto dobro i tradicionalno nije teško naći, pogotovo jer putujem s Hrvojem koji i sam voli otkrivati takva mjesta pa točno zna u kojoj pivnici uz narančastu juhu imaju i tekućeg ječma, dimljenog prije no što se zapjenio.
Ima nešto posebno u tim gradovima na sedam brežuljaka. Čuo sam da Bamberg zovu franačkim Rimom, no ne vidim zašto bi ga se baš s Rimom trebalo usporediti. Ako je do sedam brda, onda ga lako možemo zvati i franačkim Jeruzalemom, Ammanom ili Istanbulom. Kažu da su ga i saveznici poštedjeli za vrijeme bombardiranja mrske im Njemačke, ne zbog lijepih zgrada i dobrih ljudi što u njima žive, već zbog obližnje tvornice artiljerijskog i protuzračnog oruđa. Ma, znali su oni već tada da tu postoji pivovara koju ne smiju srušiti jer će im trebati kad nakon rata ovdje nasele svoju vojsku. Ili je to ipak zbog sedam brežuljaka?
Bamberg, Oktoberfest
Bamberg, gradska vijećnica
Bamberg, Little Italy
Vrijeme Oktoberfesta ne osjeća se samo u Minhenu – najpoznatijem bavarskom opijalištu. Ni ovdje u centru grada nema mjesta za parkiranje, sve su zaposjele pivopije što se četvrtkom navečer skupljaju po terasama pivnica ili jednostavno stoje na ulici pred pivarskim hramom i držeći kriglu u ruci smiju se u lice dobrom životu i sreći koja ih je počastila življenjem baš na tom mjestu, baš u tom trenu. Žamor uličnih veseljaka nekoliko koraka dalje zamjenjuje žubor brzaka rijeke Regnitz koja nemilice udara u stijenu na kojoj je sagrađena gradska vijećnica opasana tom brzom vodom sa svih strana i povezana gradom s dva mosta. Dobra je to pozicija za gradsku upravu u slučaju da joj građani počnu raditi o glavi… otvaraju i zatvaraju mostove po potrebi. Sad je očito na snazi gradska idila, oba su mosta otvorena i osvijetljena. Jednim prolazi zaljubljeni par, a drugim dva umorna Hrvata koji planiraju nakon protezanja nogu “malom Italijom”, bamberškim trgom živo obojenih kuća, stisnuti gas i pronaći prenoćište u stopedeset kilometara udaljenom gradu u kojem na automobile stavljaju četiri spojena kruga.
